Sot po lexoja nje artikull ne te cilin nje i burgosur pasi kish marre vesh se denimi i kish mbaruar ne vend qe te gezohej kishte filluar te sulmonte rojat e pastaj bllokuar rubinetin e permbytur qeline e tij. Jashte nuk i kish mbetur me asgje e gjeja e vetme ishte te thyente ligjin per te mos dale. Atehere mu kujtuan keto skena paradoksale ku liria eshte brenda hekurave e burgu jashte, e sic thuhet dhe ne film njerezit jane 'institucionalizuar'. Nuk e di sa here e kam pare, e di permendesh. Justifikohet per nje film te preferuar.
__________________ "Sono gli altri le strade, io sono una piazza, non porto in nessun posto, io sono un posto"
Nje grup te rinjsh liberal pas nje vrasje aksidentale behen ideator te vrasjeve ne vazhdim , qe i kryejne me dashje dhe vetedije te plote. Ishte si nje lloj "proteste" e tyre , nje manjere per t'i hequr jeten atyre qe nuk jane si ata dhe qe sipas tyre " nuk e meritojne te jetojne". Por nje darke, nje bisede inteligjente do ia kurseje jeten te ftuarit te tyre dhe do i ndryshoje dhe ata....
Filmat e Bunuel s'jane te lehte per tu pare e shumica i kritikojne qe ne minutat e para por fakti eshte qe nqs si con deri ne fund s'mund te kuptosh as ato minuta te fillimit qe ke pare.
Il fascino discreto della borghesia
__________________ "Sono gli altri le strade, io sono una piazza, non porto in nessun posto, io sono un posto"
Regjistruar: 11/06/2002
Vendbanimi: Europe
Mesazhe: 10706
Radiofreccia
Credo che la voglia di scappare da un paese di 20 000 abitanti vuol dire che hai voglia di scappare da te stesso. E da te stesso non puoi scappare:
Quelli come me quelli come te gli mandano a fanculo:
Hai ragione a non credere in niente. Non hai mai creduto in niente. Niente Dio, politica per caritÃ_, PC, DC, bombe, non bombe, è lo stesso. Il bello è che non te ne frega davvero niente. Te ne stai quì a fare lo sborrone con queste due o tre cosine.